AJB: Usijava li se novi Hladni rat

7. novembar 2016, AJB

 

USIJAVA LI SE NOVI HLADNI RAT

 

Source: http://balkans.aljazeera.net/vijesti/usijava-li-se-novi-hladni-rat

Author: Miroslav Filipovic

 

“Počeo je novi hladni rat” vrište naslovi, a na njih se nadovezuju drugi s ledenim upozorenjem da onaj vrući, treći svjetski rat, samo što nije počeo. Hladnoratovski diskurs ponovno je zavladao medijima, kako tabloidnima tako i onim ozbiljnima.

No, fama novog hladnog rata nije nova. Londonski The Economist taj je izraz stavio na naslovnicu još u travnju 1999. u vrijeme NATO-vog bombardiranja Srbije. Slučajno ili ne, bilo je to i vrijeme uspona Vladimira Putina na vlast u Rusiji. Otada se, manjim ili većim intenzitetom, taj izraz provlači medijskim i političkim prostorima.

‘Hladna’ stara vremena

Neki će reći da je službeno, makar ne doslovno tim izrazom, novi hladni rat “objavila” Obamina administracija u travnju 2014. kao odgovor na ulogu Rusije u ukrajinskoj krizi. Bijela kuća je tada, prema pisanju The New York Timesa, iza zatvorenih vrata odlučila obnoviti hladnoratovsku strategiju izoliranja Rusije.

Činjenica je da se u svijetu zvecka oružjem kao u ono doba i da su odnosi Moskve i Washingtona pali na hladnoratovsku razinu. Granica na Baltiku užarena je otkad je NATO onamo poslao četiri bataljuna ( i Hrvatska će poslati jednu satniju do 2018. godine), a Rusija sa svoje strane nagomilala tristo tisuća vojnika.

Glavni tajnik NATO-a Jens Stoltenberg kazat će, doduše, da Zapadna alijansa “ne želi novi hladni rat” i da Rusiju ne smatra “neminovnom prijetnjom” te da jačanje snaga na Baltiku i u Poljskoj prvenstveno služi odvraćanju mogućih ekspanzionističkih težnji Kremlja. Istodobno, kao u “hladna” stara vremena, Rusija šalje flotu prema Siriji, tom kritičnom hot spotu međunarodnih odnosa i ključu svjetskog (ne)mira, izazivački paradirajući pored obala zapadnih saveznika.

Širenje NATO-a

Je li, unatoč svemu, sam izraz novi hladni rat pretjeran, a s njim i strah od istog? Boris Varga, novinar i analitičar međunarodnih odnosa iz Novog Sada, smatra da izraz jeste pretjeran jer pripada 20. stoljeću i tadašnjim velikim ideološkim podjelama.

“Međutim, taj izraz nije ni mnogo umanjen u odnosu na aktivnosti koje danas sprovode velike sile u novim međunarodnim okolnostima, posebno Vašington i Moskva. Umesto ideologije mi danas imamo, generalno, liniju sukoba demokratskih država s jedne i autoritarnih s druge. Takođe, razvoj multilateralnog sveta taj novi hladni rat čini složenijim, jer postoji više centara moći i podela, a ekspanzija novih sila, posebno po ekonomskim apetitima, podseća na neokolonijalnu sliku 19. veka”, smatra Varga.

Jelena Jurišić, stručnjakinja za međunarodne odnose i profesorica na Hrvatskim studijima u Zagrebu, mišljenja je, pak, da stari hladni rat nikada nije ni završen.

“Prvenstveno mislim na očuvanje NATO-a kao vojnog bloka, koji je zajedno s Varšavskim paktom bio simbol tadašnjeg sukoba i suparništva velesila i njihovih saveznika. Potonji je raspušten sukladno usmenom dogovoru Mihaila Gorbačova i Georgea Busha tijekom summita na Malti 1989, no američki predsjednik nije ispunio svoje obećanje – raspustiti NATO savez. Štoviše, dio tadašnjih dogovora prekršio je već njegov nasljednik Bill Clinton odlukom o širenju NATO-a na istok 1996. godine. A već tri godine kasnije ‘hladnoratovska’ retorika i određeni potezi vratili su se u odnose SAD-a i Rusije pokretanjem vojne intervencije NATO-a u krnjoj Jugoslaviji, čemu se Moskva protivila”, ističe Jurišić.

Nuklearni štit prema Rusiji

Sjedinjene Američke Države su, podsjeća ona, od 2000. počele izlaziti iz nekih hladnoratovskih sporazuma o razoružanju kako bi realizirale predizborni projekt Georgea W. Busha o uspostavi nuklearnog štita iznad Aljaske. A Bushova ideja o zaštiti od tzv. “Osovine zla” u koju se Rusija nije službeno ubrajala, ali se nije moglo oteti dojmu kako je o njoj riječ, proširena je na Europu usvajanjem američkog prijedloga NATO-u o uspostavi nuklearnog štita u Srednjoj i Istočnoj Europi. Odnosi su i službeno zahladili u maniri hladnog rata kada su 2014. godine članice EU-a i NATO-a uvele sankcije Rusiji zbog krize u Ukrajini.

Profesorica Jurišić smatra da je daljnje pogoršanje odnosa moguće te da u tom svjetlu treba gledati i na slanje postrojbi NATO-a na granice Rusije.

A s “novim hladnim ratom” ruku po ruku bi išla i nova utrka u naoružavanju. Analitičar Varga smatra ona već postoji, ali s mnogo više aktera nego prije.

“Ne samo Amerika i Rusija, već je tu i Kina. U 20. veku više država su postale nuklearne sile i to novi multilateralni svet čini komplikovanijim”, kaže on.

Utrka u naoružanju

Prof. Jurišić naglašava da unatoč svim sporazumima o razoružanju, ograničavanju proizvodnje nuklearnog oružja i uništavanju plutonija, i SAD i Rusija još imaju dovoljno nuklearnih raketa da unište Zemlju najmanje sedam puta.

“Možemo reći da utrka i dalje traje kada još uvijek postoje zemlje koje žele postati nuklearne. Dakako, i najmoćnije nuklearne sile nastavljaju proizvoditi to oružje kako bi zamijenili stare rakete. No, vlasti i Rusije i SAD-a, unatoč agresivnoj retorici Hillary Clinton u predizbornoj kampanji, i dalje se odgovorno ponašaju prema nuklearnom naoružanju i razmatraju ga, a pogotovo Vladimir Putin, kao faktor kočenja međusobnih ratova, a ne njihova rasplamsavanja”, ističe ona.

Na koncu je neminovno pitanje kakvi će biti odnosi SAD-a i Rusije, a s njima i svjetska sigurnost, nakon američkih predsjedničkih izbora.

“Ko god pobedi u nasleđe dobija teške odnose s Rusijom. U suštini, izbor neće mnogo promeniti doktrinu postojećih odnosa s Rusijom. Vašington bi morao, bez obzira ko useli u Belu kuću, ozbiljno osmisliti svoju spoljnu politiku jer se ona našla u mrtvom uglu, posebno na Bliskom istoku”, smatra Varga.

Mogući Trumpov doprinos

Ni Jurišić ne očekuje velike promjene.

“Izbor Hillary Clinton, koju zbog njene agresivnosti Rusi nazivaju Killary, izgledniji je negativni scenarij, ali ne pretjerano loš, jer kao i Obami, ni njoj američki financijski i vojni establišment neće dozvoliti značajniju samostalnost. Isto, dakako, vrijedi i za Trumpa koji bi, ako ostvari svoja obećanja da SAD više neće provoditi intervencije po svijetu i neće inzistirati na TTIP-u, ipak mogao pridonijeti umjerenom zatopljivanju odnosa između Washingtona i Moskve“, zaključuje Jurišić.

NATO je, nakon pada Berlinskog zida i urušavanja Istočnog bloka došao, takoreći, pod zidine Kremlja. Baltik, Balkan, Gruzija, a ponajviše Ukrajina potvrđuju da Moskva Washingtonu ( i obrnuto ) nije prestala biti prijetnjom te da je ispod pepela hladnog rata nastavio tinjati žar sukoba.

Izvor: Al Jazeera